- Piše: Čedomir Antić
(Direktorima Pobjede i RTCG
Drašku Đuranoviću i
Božidaru Šundiću)
Šta to radite? U Crnoj Gori se nešto desilo, a Vi se i dalje ponašate kao da je jun 1999. pa ste još opijeni ratnom pobjedom. Ne ide se, Draško i Božidare, u ustaše 1946. godine. Baš kao i prije sedam decenija sada je vrijeme za bratstvo-jedinstvo i dobre komuniste (u vašem slučaju skojevce). Dao sam jedan autorizovani intervju portalu
In4s. Vaša dva medija su ga slobodno prepričala i ekstenzivno doradila. Na stranu činjenica da ni
Pobjeda, ni RTCG, koji se na
Pobjedu pozvao, nisu naveli izvor ovog teksta. Na osnovu sadržaja vaših uradaka izlazi kao da ste mi bili u sobi dok sam smišljao kako da okupiram Crnu Goru i podvrgnem vas genocidu.
Ispada da su novinar
Pobjede i svi prepisivači – od RTCG do crnogorskog patriote iz Rožaja – otkrili moj plan kako da posrbim 50 odsto građana Crne Gore. U redu je što ste me u tekstu nazvali „velikosrpskim ideologom” i predsjednikom desničarske organizacije Napredni klub, ali u životu nisam spomenuo nekakav „Srpski svet”, a vi me proglašavate za njegovog tvorca i ideologa.
Neprijatno mi je da vas podučavam novinarstvu. Istina je da sam objavio više honorisanih članaka i držao više redovnih kolumni nego što ste vas dvojica u životu pročitali. Zajedno. Ali vi ste ipak posvetili život nečemu što vaše porodice tako ponosno nazivaju „novinarstvo”, a svi dobro znamo da nije i šta je zaista. Vaši mediji su ogledalo Crne Gore, oni nisu žuta štampa u kojoj je vijest – incident, sudska presuda – predviđen trošak, a profit – jedino božanstvo. Ne možete slobodno prepričavati tuđe riječi, dodavati šta želite, ne tražiti drugo mišljenje i ne navoditi izvor. Gdje ste to vidjeli? Da li ste sigurni da će vam to proći? Da će vas, kao vaše uzore u Srbiji 2000, štititi duboka – makar i montenofašistika – država. Da će vas usvojiti neki moj kolega, taštine obrnuto proporcionalne političkom iskustvu. Ili da će vam diktator sa predsjedničkim imunitetom dati malo krvavog kapitala pa da pravite crnogorske tabloide?
Iz iskustva: ovakva nedjela se ne zaboravljaju, ne nestaju u reciklaži ili kada naprave novi sajt. Kamo sreće da je mermer na đedovom gorbu pa da, kao onaj rektor, pošaljete kamenoresca da olupa natpis. Znam šta radite i odmah ću vam reći – griješite. Plašite narod i pokušavate da podijelite pobjednike na izborima. Djelujete preko javnog servisa i novina koje svi u Crnoj Gori smatraju državnim. Niste zvali kada smo 1997. ključno pomogli da u Podgorici pobijedi struja koja se predstavljala kao demokratska, koja je prevarila srpsku crkvu i većinu naših stranaka u Crnoj Gori. Nije vas bilo ni za vrijeme NATO agresije ni pred referendum 2006. Nisam se uklapao u vaše šovinističke kalupe. Nije vam palo na pamet da čujete drugu stranu kada mi je 2018. protivzakonito zabranjen ulazak u Crnu Goru, a ni kada me je
Milo Đukanović 2020. optužio da pozivam na ubistvo ambasadora
Tarzana Miloševića... Zato i sada ne smijete da pozovete, nego vaši nadničari slobodno prepričavaju i dijelom falisifikuju autorizovan intervju mediju koji ni ne spominjete.
Naravno, cilj igre je i da žrtva prevare počne da objašnjava šta je zaista mislio. Vi toliko ništa ne znate o narodu u kom živite i iz koga potičete, da ja mogu naknadno da prihvatim sve što što ste izmislili. Ako malo potražite po internetu vidjećete da je besmisleno da meni pripisujete podražavanje ruske politike na prostoru bivšeg SSSR-a, pošto mislim da je takva politika na Balkanu neprimjerena i o tome sam mnogo pisao. Glupo je i da branite nezavisnost Crne Gore od mene. Za nezavisnu Srbiju sam bio još dok je Đukanović igrao košarku protiv
Nebojše Čovića, a omladine SPS-a i DPS-a, umjesto da navijaju, onako sladunjavo skandirale „Jugoslavija! Jugoslavija!”. Moja biografija i uvjerenja su javna već četvrt vijeka. Ja sam profesor univerziteta koji je Alma mater Univerzitetu Crne Gore. Nikada nisam ni ljetovao u Crnoj Gori, ali zato šest stotina vaših režimlija ovih dana kupuje stanove u mom gradu, prestonici nacije koju ove prebogate i preslobodne „žrtve” uredno optužuju za genocid.
Ne dam da srpski narod u Crnoj Gori bude žrtva vašeg šovinističkog koncepta nezavisnosti i vaše mukotrpne demokratizacije, koja bez naših glasova nikada ne bi uspjela. I ponavljam, ako bude demokratije i slobode, Srba će u Crnoj Gori biti bar 50 odsto. To nema veze sa mojim željama i planovima. Ja želim da srpski narod ima puna prava, za to ne treba da budemo u većini. Pogledajte vaše saveznike Albance u Srbiji i Sjevernoj Makedoniji. Ta prava želim. Sve što sam u politici želio do sada se ostvarilo, a vi me slobodno optužujte za separatizam i terorizam.
(Autor je istoričar i predsjednik Naprednog kluba)